Na Drini ćuprija prepričano delo – Ivo Andrić

Roman Na Drini ćuprija je najpoznatije delo našeg nobelovca Ive Andrića. U romanu se radnja odigrava oko mosta na Drini u Višegradu. Na početku romana Andrić objašnjava kako su se ljudi snalazili dok mosta nije bilo, izgradnja most i kasnije životne priče ljudi koji su živeli oko njega. Most je u romanu simbol čvrste građevine koja je večno prisutna, dok su ljudski životi prolazni. Lektira Na Drini ćuprija se čita u trećem razredu srednje škole. Na časovima analize dela ovaj tekst vam može biti od pomoći, zato pogledajte kako izgleda naša Na drini ćuprija analiza i prepričano delo.

  • Pisac: Ivo Andrić
  • Književni rod: epika
  • Književna vrsta: roman
  • Mesto radnje: Višegrad, Bosna i Hercegovina
  • Vreme radnje: od izgradnje mosta u 16. veku do početka Prvog svetskog rata 1914. godine

 

Na Drini ćuprija prepričano delo

Lektira Na Drini ćuprija se može podeliti u četiri celina – epoha. U ovim epohama ispričane su 24 priče, koje međusobno nisu povezane. Jedina spona između priča je kasaba i most na Drini. Pročitajte ukratko prepričan roman Na Drini ćuprija.

Prva epoha

Na početku romana Andrić piše kako su se ljudi snalazili da pređu preko Drine dok još most nije bio izgrađen. Na tom mestu je postojala crna skela koju je prevozio jedan skeledžija koji nikad nije bio dobre volje. Za vreme turske vladavine, Turci su odvodili mlade dečake i obučavali ih za potrebe vojske – danak u krvi. Jedan od tih bosanskih dečaka je izrastao i postao vezir – Mehmed paša Sokolović.  On je odlučio da na tom mestu sagradi most, koji je bio preko potreban.

Neki ljudi nisu verovali da će se izgradnja izvršiti do kraja i mnogi su se protivili izgradnji. Radisav, majstor koji je radio na izgradnji mosta, preko noći je išao do mosta i rušio ono što su tog dana izgradili. Kada su saznali šta radi nabili su ga na kolac i stavili na most, kao nauk ostalima da se ne mešaju u izgradnju mosta. Most je bio izgrađen za 5 godina i 1571. su na tarihu pored mosta napisali ko ga je izgradio.

Pred sam kraj 18.veka dolazi do velike poplave koja je uništila svu hranu koju su meštani kasabe spremali za zimu. Takođe veoma bitan događaj za kasabu je bio Prvi srpski ustanak, jel je most bio veza između Srbije i bosanskog pašaluka.

Poslednja veoma bitna priča u prvoj epohi je o mladoj devojci Fati Avdaginoj iz Veljog Luga. Njen otac je želeo da je uda za Nalibega, koji je bio iz jednog sela preko mosta, Nazuka. Ona se protivila tome i govorila kako Velji Lug u Nazuke neće zaći. Došao je dan venčanja i kada je povorka prelazila preko mosta, Fata je sišla sa konja i bacila se sa mosta.

Druga epoha

Druga epoha za most na Drini počinje odlaskom turske vlasti iz kasabe. Oni su Bosnu predali Austriji i dolaze austrijski vojnici. Početak 20.veka donosi velike promene u kasabi. Otvoren je prvi hotel u kasabi – Celerov hotel. Njega je vodila Lotika i ubrzo je dobio ime Lotikin hotel. Uvedeno je noćno osvetljenje, popravljen je most i izgrađena je pruga obalom Drine. Ispred kapije mosta dozvoljeno je okupljanje i žena, što je veoma začudilo i iznerviralo muškarce iz kasabe.

Jedna nesrećna i poučna priča iz ovog perioda u kasabi je upravo priča o Milanu Glasinčaninu. On je bio dobro poznat po kockanju. Jedne večeri se kockao ispred kapije mosta sa nekim nepoznatim čovekom. Meštani iz kasabe su kasnije govorili da se te noći kockao sa samim đavolom. Milan Glasinčanin je to veče izgubio sve što je imao i od tada se više ne kocka. Prokletstvo kockanja je prešlo na Bukus Gaona kada je našao dukat pored kapije mosta.

Ovaj period u kasabi je obeležilo i samoubistvo Gregor Feduna, koji je stražario na mostu. On je propustio hajduka Jakova Čekrlja koji je bio obučen u žensku odeću. Jedna devojka je stalno prolazila sa drugaricom preko mosta i Gregor je bio zaslepljen njenom lepotom. Jedne večeri umesto drugarice sa prelepom devojkom je prešao hajduk Jakov prerušen u žensku odeću. Kada je shvatio šta je uradio Gregor se ubio.

Treća epoha

U trećoj epohi počinje doba u kome je Andrić bio prisutan u Višegradu. Ovaj period obeležavaju mladi momci Nikola Glasinčanin, Herak, Stiković i Galus. Svaku noć su se okupljali kod kapije mosta i razgovarali o politici i dešavanjima u zemlji. Želeli su da pomognu i verovali su u nemoguće.

U kasabu se doseljava Terdik sa njegovo ženom Julkom. Otvaraju se dve banke u Višegradu, jedna srpska i jedna muslimanska. Hotel više ne radi kao pre, ali Lotika se trudi i dalje. Alihodža je svedok svih tih dešavanja i ne nada se da će doći bolje vreme.

Četvrta epoha

Četvrta, poslednja epoha, predstavlja početak Prvog svetskog rata. Zbog atentata na Franca Ferdinanda Srbi iz kasabe su primorani da beže u Srbiju. Nikola je pitao Zorku da se uzmu i da pobegnu, ali ona nije prihvatila. Lotika je primorana da zatvori hotel. Život u Višegadu se polako gasi, svi su primorani da ga napuste zbog rata.

Glavni likovi romana

Roman Na Drini ćuprija se sastoji od 24 priča o meštanima kasabe, Višegrada. Ne postoje glavni likovi, ali kao bitne likove u romanu treba izdvojiti sledeće: Radisav, Fata Avdagina, Nalibeg, Milan Glasinčanin, Bukus Gaon, Gregor Fedun, Jakov Čekrlija, Lotika,  Nikola Glasinčanin, Herak, Stiković, Galus, Zorka, Alihodža i drugi.

Mehmed paša Sokolović

Mehmed paša Sokolović je poznata istoriska ličnost. Rođen je u selu Sokolići i kao mali bio je odveden od strane turske vojske za vreme danaka u krvi. On je u vojsci dosta napredovao i došao do položaja velikog vezira za vreme Sulejmana Veličanstvenog. Mehmed paša Sokolović je davao novac za izgradnju nekoliko zadužbina i mostova u Bosni. Jedan među njima je uravo most na Drini u Višegradu o kome je Ivo Andrić napisao ovaj roman Na Drini ćuprija.

Ukoliko vas zanima biografija Ive Andrića, tekst o njemu takođe možete pročitati na našem sajtu.

Podeli