Zubni most ili implant?
Gubitak zuba veoma je čest problem, i gotovo svako će se susresti sa njim tokom života.
Pacijenti koji imaju potrebu da nadoknade gubitak zuba često su u nedoumici da li je bolje rešenje zubni most ili ugradnja implanta.
Šta je zubni most?
Zubni most je način za nadoknadu nedostajućeg zuba koji, kao što i samo ime kaže, podrazumeva premošćavanje praznog prostora, tako što se zubna krunica fiksira za okolne zdrave zube.
Zubni most zapravo predstavlja niz od nekoliko vezanih zubnih krunica.
Najčešće se ugrađuje takozvani linearni most, koji podrazumeva brušenje okolnih zuba i ugradnja mosta od tri ili četiri krunice, od čegu su dve krunice zalepljene za izbrušene prirodne zube pacijenta, dok središnje krunice popunjavaju prostor nedostajućih zuba.
Na ovaj način moguće je popuniti prostor jednog ili dva vezana nedostajuća zuba.
Osim linearnog, moguća je ugradnja i apendiks-visećeg mosta, koji je fiksiran samo sa jedne strane za prirodan zub pacijenta. Ipak, ovo nije preporučeno i optimalno rešenje, jer se postiže znatno manja stabilnost i lako može doći do otkaza i loma mosta.
U slučajevima kada prazan prostor nedostajućeg zuba ne okružuju dva zdrava prirodna zuba, ili, je potrebno nadoknaditi više od dva vezana nedostajuća zuba, potrebno je ugraditi kombinovano protetsko rešenje – zubni most na implantima. Ovo rešenje biće detaljnije objašnjeno nešto kasnije.
Šta je zubni implant?
Zubni implant predstavlja veštački koren zuba, koji se ugrađuje u viličnu kost pacijenta, i predstavlja najbolju moguću zamenu za prirodni koren zuba.
Materijal od kojih se zubni implanti izrađuju ne izazivaju alergijske reakcije, i ljudski organizam ih lako prihvata, a u praksi to je najčešće legura titanijuma.
Nakon što se zubni implant ugradi u viličnu kost pacijenta i u potpunosti zaraste, može se opteretiti krunicom, i na taj način se rešava gubitak zuba na najoptimalniji način, budući da je ovo najstabilnije i najdugotrajnije rešenje.
Statistike pokazuju da preko 95% zubnih implanata traju preko deset godina, a vrlo često i znatno duže, nekada i doživotno. Sami proizvođači implanata daju doživotnu garanciju na sam implant, budući da je titanijum izrazito dugotrajan i pouzdan materijal.
Ipak treba imati u vidu da ova garancija ne pokriva otkaz u slučaju odbacivanja implanta od strane organizma, ili u slučaju da do otkaza dođe zbog spoljašnjih faktora (neadekvatna higijena i loše navike pacijenta, različite bolesti pacijenta i slično). Doživotna garancija daje se isključivo na sam implant, koji mora da trajno zadrži sve svoje karakteristike.
Praktično jedina mana zubnih implanata u odnosu na zubne mostove jeste njihova cena, koja je znatno viša. Kada je potrebno nadoknaditi više nedostajućih zuba, cena može postati previše visoka za pacijenta. Zbog toga, često se pribegava kombinovanom protetskom radu.
Ovo podrazumeva zubne mostove na implantima, odnosno ugradnju jednog ili više implanta koji će preuzeti ulogu prirodnih zuba, i nositi mostove koji će nositi više od samo jednog zuba.
Zubni mostovi podržani implantatima su kompromisno rešenje, koje donosi stabilnost i dugotrajnost zubnih implanata i prihvatljivu cenu za pacijenta.
Zaključak
Zubni implant predstavlja idealno rešenje za nadoknadu izgubljenih zuba, koje donosi najprirodniji izgled, najveću stabilnost i najduži vek trajanja.
Povoljnija alternative za nadoknadu jednog ili dva vezana zuba jeste ugradnja zubnih mostova. Ovim se postiže solidan estatski rezultat, ali je ovo rešenje sklonije lomu, i traje kraće.
Kompromis između implanata i mostova, posebno kada je potrebno nadoknaditi veći broj zuba jeste ugradnja jednog ili više implanata koji će nositi mostove, čime se kombinuje stabilnost i pristupačnost za pacijenta.
Prednost mostova ogleda se u kraćem trajanju kompletne procedura, koja je gotova u svega nekoliko dana, dok je kod ugradnje zubnih implanata neophodno dozvoliti zubnoj kosti da se oporavi i prihvati implant kao svoj integralni deo, što traje od tri do šest meseci, tokom kojih se implant opterećuje privremenim protetskim radom radi estetike, ali se ona ne sme previše opterećivati žvakanjem.
Na osnovu pacijentovog stanja usta i zuba, opšteg stanja i snimka zuba (ortopana), stomatolog odnosno oralni hirurg proceniće koje je najbolje rešenje za pacijenta.