Život omeđen peronima i terminalima –Modus Vita est

Svi oni koji su bar jednu noć probdeli čekajući da ujutru zakrstare, polete, začuju kotrljanje točkova u trenutku kada brigu ostavljaju nekom drugom da je brine, a sebi žele samo nova iskustva, znaju kolika je draž putovanja. Ma kakvo ono bilo, ma koliko trajalo, ma gde vodilo, putovanje oduvek ima posebno nijansiranu notu slobode.

voz na pruzi

 

Sloboda, to je ključna reč koju poput skrivenog metateksta krije reč “putovanje”. Odjezditi daleko od svoje svakodnevice  ključni je motiv svakog putovanja koje nam kao posledicu uvek iznedri pregršt novih prijatejstava, novih uspomena, novih imaginacija. Život u pokretu, to je ono što većinu ljudi inspiriše da a život čini potpunijim.

Sa nogom na gasu

Vremena se menjaju pa tako i načini putovanja. Krenuti put, miljama dalekih, predela neuhvatljivih pogledom,  nekada je bilo nezamislivo. Ili barem lucidno. Teško je i pomisliti na prosvetlitelje davnih vremena koji su u korist svojih misija tabanali mesecima, ponekad i godinama kako bi se dokopali prostora čiji su gosti morali biti. Konji, te plemenite životinje, upregnute, osedlane, vodile bi ponekog imućnijeg tek nešto brže od ostalog sveta preko goleti, šuma, voda, ravnica i planina. Poneka krčma, jedva primetna gostiona, našla bi se na putu a onda bi putnik namernik svratio da odmori ili se okrepi. Sa prvim suncem putevi bi se nastavljali, ukrštali, planovi se menjali. Menjali bi se i ljudi na tim dugim, predugim putovanjima. Jedno je ostajalo isto – putovanje.  Savremeni čovek, ima tu sreću ili nesreću, u zavisnosti od pozicije posmatranja da putovanje pretvori u jedan laki “skok”. Automobilom se danas mogu dokučiti i najdalji delovi kopna.  Vožnjom putnik postaje sastavni deo mašine pa se može kazati da se draž jednog segmenta putovanja izgubila. Ipak, voziti se, dok kilometri ostaju poraženi, savladani točkovima širokih guma i u magli auspuha, savremeni vozač dnevno “upija” i po stotine milja. Sa nogom na gasu putovanje čini da ne budete samo objekat privremenih migracija već i njihov glavni vršilac radnje.

Nužda sa manjkom uživanja

Ni putovanja autobusom nisu nimalo zanemarljiva. Može se reći da je upravo ova vrsta putovanja i uspela da iznedri veliki broj turističkih agencija i onih koji putovanja žele učiniti dostupnijim.  Letovanja, zimovanja, praznična putovanja, namenske posete pojedinim gradovima realizuju se autobusima. Mnogi smatraju das u putovanja autobusom nekomforna ted a autobusi predstavljaju skučene načine dolaska do cilja. Svrha putovanja nije uvek dolazak na cilj nego upravo put ka cilju. Iz tog razloga veliki broj ljudi govori negativno o putovanju autobuso iako vrlo često pribegavaju upravo ovom načinu transporta. Kratke destinacije nešto su lakše podnošljive dok su duga putovanja autobusom pravi “pakao”.  Izlazak iz autobusa posle poludnevne vožnje vrlo često zna da “osakati” početnički entuzijazam i sreću koju nosimo sa polaznog perona. More, planina, vedro nebo,  galebovi, muzika novog prostora,  ukusna kuhinja, način su da se prenebregnu problem stvoreni tokom vožnje autobusom pa ove “slatke muke” i ne padaju preterano teško.

Železne kočije i koloseci mašte

Jedino su u vozovima sedišta okrenuta jedna prema drugima. To jasno upućuje da je voz  i napravljen kao društveno prevozno sredstvo. Ako zanemarimo činjeniu da japanski vozovi danas idu i do 400 km/h, što je teško zanemariti jer je impresivno, ostaje nam pogled na razvoj železnice i vozova kako bismo shvatili i ideju okretanja sedišta jednih prema drugima. Višednevna putovanja starinskim vozovima u drugim epohama, koje ponekad imaju manifeste i u našoj današnjoj železnici, učinila su da se u vozovima rađaju nova prijateljstva, nove ljubavi, ideje, pišu romani, živi. Upravo taj romantičarski momenat koj se vekovima kotrlja na  spojevima šine i točka čini da voz često biva omiljeno prevozno sredstvo. Kopnena krstarenja pravolinijskim kolosecima nekad su preča nego cilj, žurno razgledanje mesta do kog smo se “dokopali”. Prozorska okna vozova nesumnjivo su najživopisnija televizija koju nam može pružiti nit u kojoj se spajaju priroda i društvo.

Kroz magle beskraja

I baš kao što se ukrštaju putevi, saobraćajnice, seku skretnice na dugim pružnim linijama, zagledani u nebo možemo videti replike saobraćaja, presecanja ravni, avionske repove. Potrebno je samo zauzeti horizontalni položaj i pustiti maštu da putuje stazama neba. Videćemo kako avionic odlaze ka dalekim krajevima, osetiti brižnost stjuardesa, sanjariti o dalekim morima. Avionska putovanja mnogi smatraju rizičnim, no svakako rizik je ono što sa sobom nosimo uvek. Dokopati se sunčanih predela i plaža, nikada nije bilo lakše.. Sesti u avion na svega nekoliko sati i biti stotinama kilometara daleko glavna je prednost avio saobraćaja. Za tren oka videćete kako se iz planinskih krajeva u kojima poput vigvama stoje krovovi spušteni do poda selite u mesta večitog Sunca.

Trenuci putovanja imaju svoju draž. Dešava se da se na putovanjima uželite svoje kuće, porodičnog gnezda i porodice. Napravite balans koji će Vam omogućiti da uvek imate želju da putujete. Ali i da se vratite kući. Kažu, najbolje se spava u svom krevetu. Oni nezaboravni trenuci kada okupljeni sa porodicom pored kamina ili na kauču prelistavate albume sa fotografijama su trenuci zbog kojih treba proživeti. To su trenuci koji daju podstrek da zakoračite u nove pustolovine motivisani, gladni avanture.  Ima li ičeg lepšeg nego svoja iskustva deliti u momentima kada planirate nova putovanja. I ptice selice imaju svoj dom. Nostalgični vagabundi, to je savet za uzbudljiv život.

Treba jesti mornarski hleb, a lako se zakapetaniti

Nije uvek baš ni samo na nama kakav ćemo put izabrati i kojim ćemo ga sredstvom izbrazdati. Automobili, motori, avioni, vozovi, autobusi, svi oni svoj put počinju sa kopna i konačno na kopnu završavaju.  Doživeti pravi gušt putovanja možda najbolje nudi brod. Jer jedino je on taj čiji je večiti put vezan za tanku nit horizonta, za plavetnilo, za pokret talasa, za ljubav i milost vetra. I eto, ako se dvoumite i razmišljate o avanturi, a željni ste neobičnog pokreta, između perona i terminal možete se uvek odlučiti i za luku.

Podeli