Branko Miljković biografija
Pripadao je drugoj generaciji posleratnih pesnika, neosimbolistima.
Dve generacije posleratnih pesnika:
- Vasko Popa, Miodrag Pavlović, Stevan Raičković
- neosimbolisti Ivan Lalić, Branko Miljković, Borisav Radović i Jovan hristić
Odlike neosimbolizma:
- višeznačnost
- suprotstavljanje normativnoj poeziji i jasnost
- težnja ka formalnom usavršavanju
- okretanje ka mitu odnosno predanju
Branko Miljković (1934-1961)
- rođen u Nišu, završio filozofski fakultet u Beogradu
- rano je počeo da piše
- pretpostavlja se da je izvršio samoubistvo
- u pesničkom izrazu i formi, Miljković je težio da spoji moderno izražavanje sa klasičnim zahtevima
- smatrao je da nema velike poezije bez stroge i određene forme
- bio je odličan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u našoj poeziji
- objavio je 4 zbirke pesama:
- „Uzalud je budim” (1957)
- „Smrću protiv smrti” (1959)
- „Poreklo nade” (1960)
- „Vatra i ništa” (1960)
Na njega su uticali Malarme, Verlen, Rembo, Bloh i Pasternah.
Miljković je napisao brojne eseje kojima objašnjava svoje stvaralaštvo.