Kvazibolonjski sistem ili pravo uvođenje Bolonjskog procesa

Uvažavanje diploma fakulteta u svim zemljama; maksimalna dostupnost svim potencijalnim studentima; potpuna interakcija studenata i profesora; rešavanje pitanja „večiti student“. U prevodu „Bolonja“.

knjige na stolu

Bolonjski proces je reforma visokog obrazovanja u Evropskom akademskom prostoru kojoj je jedan od osnovnih ciljeva promovisanje mobilnosti studenata i profesora uspostavljanjem tzv. Evropskog prostora visokog obrazovanja. Naziv ‘Bolonjski proces’ dolazi od Bolonjske deklaracije koju su 19. juna 1999. potpisali ministri zaduženi za visoko obrazovanje iz 29 evropskih država.

U Srbiji je on uveden 2003. godine i dan-danas se pokušava razaznati da li je reč o samom procesu koji je tek počeo da se primenjuje ili samo želja da se primeni. Pitali smo studente beogradskih fakulteta za mišljenje na ovu temu. Konstantno mozemo čuti odgovore da je Bolonja proces koji je sve samo ne ono kako je planiran da bude; ciljevi koji su naumljeni da se ostvare, ne ostavaruju se; da taj proces postiže kontraefekat i vrlo često je na meti kritika. Mada ima i onih koji govore da je „Bolonja“ dobra i da je njena najveća mana kritike – neobaveštenost o istoj. Bolonjski proces omogućava:

– mobilnost – laku pokretljivost iz jedne zemlje u drugu (u okviru evropskog prostora visokog obrazovanja) u cilju daljeg studiranja ili zaposljavanja;
– atrkativnost – potražnja za evropskim obrazovanjem je povećana, tako da mnogi ljudi iz neevropskih zemalja takodje dolaze da uče i/ili rade u Evropi;
– zaposlenje – Evropskom prostoru visokog obrazovanja se nudi široka, kvalitetna i napredna baza znanja, i osigurava dalji razvoj Evrope kao stabilne, mirne i tolerantne na zajednice.

Ono što je novo u ovom sistemu obrazovanja jesu ECTS poeni kroz koje se vrednuje čitavo studentsko angažovanje. Poeni kategorizuju studiranje u tri ciklusa:
1.ciklus: od 180 do 240 ECTS bodova, obično predstavlja dodelu Becelor diplome
2.ciklus: od 90-120 ECTS bodova (minimum 60.2 ciklusa nivou), implicira master diplomu
3.ciklus: doktorske studije koje sadrze 480 ECTS bodova, na osnovu celogodišnjeg studiranja.

Jedna akademska godina odgovara 60 ECTS bodova što je ekvivalentno 1.500-1.800 sati studija. Ono što sistem obećava jesu:
– lakše izjednačavanje i uvažavanje diploma fakulteta u svim zemljama, pristalicama Bolonjske deklaracije;
– povećanje prostorne i kulturne mobilnosti kroz uklanjanje barijera, pogotovo mobilnost među visokim školama i samim tim veća dostupnost svim potencijalnim studentima;
– interakcija studenata u manjim grupama kroz redovne kolokvijume, seminare, vežbe, obavezne osnovne nastavne programe, podrazumevajući raspoložovost profesora i asistenata studentima, potpuna posvećenost na studen.projektima; uz zabranu polaganja ispita putem skripti i nedolaženja na vezbe i predavanja. Tako se podstiče zainteresovanost studenata i lakše savladavanje prethodno sažetog gradiva;
– rešavanje pitanja „večiti student“; smanjenje proseka trajanja studiranja; Pre primene „Bolonje“, efikasnost studiranja bila je veoma niska, stopa odustajanja je procenjena na čak 45%, najviše ponavljača je bilo na drugoj godini.

U prvoj „bolonjskoj generaciji“ u roku je diplomiralo 14% aktivnih studenata koji su upisali četvorogodišnje studije školske 2006/07. godine. Najviše akademaca diplomu je dobilo na Elektrotehničkom fakultetu (42%), a najmanje na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (3%).

U mnogim zemljama uvođenje sistema nije prošlo bez kritike. Bolonjski proces je nazivan „amerikanizacijom“ evropskog obrazovanja.U Srbiji su studentske i nevladine organizacije protestovale kako bi se diplome starog sistema pohađanja studija izjednačile sa Master-diplomama bez dodatnih plaćanja i polaganja. Bolonjska deklaracija je ostala nejasna u trećem ciklusu doktorskih studija, i promene su u toku. Univerziteti smatraju da će ovo povećati stepen migracija iz manje razvijenih u razvijenije zemlje.

Podeli