Intervju: Nedim Šabić o digitalu i SEO industriji u 2020.

Razgovarali smo sa Nedimom Šabićem, jednim od najpriznatijih stručnjaka za digitalni marketing, o digitalu i SEO industriji u 2020. godini, ali i o njegovom besplatnom online SEO kursu. Čitaoci koji nisu imali zadovoljstvo da Nedima Šabića sretnu barem na internetu, mogu ga upoznati na njegovoj Facebook stranici, LinkedIn profilu, i sajtu seo.ba, a do tada pročitajte šta je to Nedim zanimljivo ispričao u intervjuu za Beleške.

Nedime, opiši sebe u tri reči?

Najteže pitanje odmah na početku? Ajde da pokušam: neočekivano veseo, veoma radoznao, nezavidan.

Koje pozicije bi izdvojio kao najtraženije u svetu digitalnog marketinga?

Ovisno od tržišta. Na domaćem tržištu to su zasigurno razne PPC (Google i Facebook Ads) pozicije. Dok recimo u Njemačkoj su najtraženiji digital marketing menadžeri. U oba slučaja tržište nema dovoljno veliku ponudu.

Predstavi nam svoj karijerni put?

Nisam još uspio da komprimiram 18 godina rada u digitalnom marketingu u par rečenica. Ali, recimo da sam započeo karijeru praveći pretraživač, potom radeći SEO za svoje affiliate projekte i jako mlad zadobio povjerenje većih firmi, a kasnije velikih njemačkih korporacija, koje me sada zovu da im izrađujem kompletne digital marketing strategije, jer su prepoznali da je jako malo nas koji smo tako dugo tu, a da se nismo koncentrisali samo na jednu oblast, nego da imamo pregled svih kanala i možemo usaglasiti jedno sa drugim. 

Neobično je sresti nekoga ko se razumije jednako u SEO i Facebook marketing, kamoli dodatno u PR, email marketing, Google Ads, influencer marketing i affiliate marketing. Uz to igrom slučaja znam programirati – tu imam više pregled nego iskustvo, ali to je klijentima bitnije. 

Uz to, razumijem se u serverske strukture, a psihologija mi je glavni adut, što je zaista rijetka kombinacija. To sve sam u zadnje tri godine zaokružio projekt menadžmentom kroz agilni razvoj, nakon što sam imao pet firmi u četiri zemlje. Dakle razumijem i poduzetničke i ekonomske aspekte nekog projekta. Eto ukratko 🙂

Kako je tvoja primarna oblast SEO, nastavićemo u tom pravcu. Da li svetu nedostaje kvalifikovanih SEO stručnjaka, kao što je situacija sa programerima?

Opet ovisno o tržištu. U Indiji ne nedostaje SEO stručnjaka, u USA već ima velika potreba, u Njemačkoj se u glavnom traže seniori, a na domaćem tržištu je potreba velika. Međutim potreba za SEO stručnjacima se ne reflektuje na broj oglasa poslova sa “SEO” u nazivu titule, nego je više tržišna. 

Mnogi ne znaju još ni za šta SEO stoji i da se to tako zove, ali to će se najkasnije sa ovim kursom promjeniti. Jedna od ideja jeste i bila da se podigne svijest o SEO-u, uz naravno nivo znanja i očekivanja na domaćem tržištu.

Nedavno si organizovao besplatnu SEO večernju školu, s obzirom na nedostatak vremena, šta si želeo da postigneš? Kakvi su ti utisci do sada?

Primarna ideja je da se pametno iskoristi slobodno vrijeme koje smo dobili zbog novonastale situacije, da bismo nakon toga bili spremniji za tržište i tako ojačali svoju poziciju ili našli drugi, bolji i plaćeniji posao. 

Cilj je da kroz praktičnu primjenu i težak završni test, određen broj studenata dobije certifikat, koji ću lično potpisati i stajati iza toga, sasvim besplatno. U ovo čudno doba nema izgovora i to su mnogi prepoznali, kao što su prepoznali da takav kurs ne postoji ni na engleskom jeziku i većina ljudi ne može da vjeruje da to neko besplatno djeli. 

Doduše prilika je jednokratna i nastava se održava uživo, što stvara određen pritisak. Ali sasvim sam zadovoljan brojem redovnih studenata i nadam se da ćemo na kraju imati 20-25 certifikovanih Junior SEO stručnjaka spremnih za nova radna dostignuća.

Kakvo obrazovanje odnosno fakultet bi trebalo odabrati u ovom trenutku, kao kvalitetnu osnovu za ovu industriju?

Nikakav. Znam da ova moja izjava veliki broj ljudi iritira, ali to je istina. Ako ćete se baviti bilo kojim aspektom marketinga, vama je potrebna nezasita radoznalost i želja da učite i pratite. 

Sve gradivo koje se uči na fakultetu, kada izađete iz njega, ono je već zastarjelo. Jako je bitno upratiti trendove, da bi mogao napraviti nešto posebno i zbog čega će odskočiti tvoje kampanje, a to nikada nije bilo pukim slijeđenjem trendova, nego inovacijama i inteligentnim rješenjima.

Junior, medior, senior pozicije – gde je granica i koje su glavne razlike?

Pa ako slušamo HR stručnjake, reći će nam da je jedina razlika u godinama iskustva. Junior je do 2 godine, medior sa 2-5 godina iskustva, a senior svako preko 5 godina iskustva. Međutim, u marketingu kako vrijeme odmiče, tebi slika mora postajati šira, moraš da vidiš kako Ameri kažu “big picture” tj. da što imaš veću ptičju perspektivu.

Međutim, ako ti i dalje samo sagledavaš taj jedan aspekt, onda nećeš napredovati. Stoga npr. SEO oblast ne ovisi samo od godina iskustva, već i o SEO oblastima kojih si se dotakao i do koje mjere si razumio svu tu tehnologiju iza. Tako mnogi nikada ne postanu seniori, a jasna je razlika u znanju i iskustvu između sva ta tri nivoa.

Šta je sa praksama u ovoj oblasti? Kako postati junior, da li je praksa put do toga?

Junior postaješ ako si stekao to znanje i primijenio ga. Zato u večernjoj SEO školi učimo sve što se treba znati, provjerimo to znanje kroz praktičan ispit, ali svako mora imati svoj projekat na kojem vježba, da na razgovor za posao može ponijeti dvije stvari.

Prva je dokaz tj. primjer na kojem se vidi da zna šta radi, dakle Google pozicije su se popravile ili zauzele kao zamišljeno, sa tim jednim projektom. To je ono što klijent želi vidjeti. I drugu stvar, da zna napraviti SEO audit. To je ono što šef agencije želi vidjeti, jer to može prodati dalje. Te dvije stvari kada junior zna uraditi, onda je spreman za posao.

Online kursevi, klasični kursevi, školovanje, prakse, mentorstva – šta daje najkvalitetnije znanje?

Evo kad pomislim recimo na SEO i PPC, definitivno je potrebno prvo osnovno znanje, koje u glavnom je besplatno na oficijelnim stranicama Google-a i Facebook-a. Nakon toga je potrebno mnogo griješiti, dakle bez prakse nema koristi se dalje edukovati.

Nakon što dođu prvi uspjesi i padovi, onda se vrijedi edukovati dalje. Eh tu već postaje teško raspoznati na tom nivou u šta vrijedi ulagati, a u šta ne. Ja savjetujem svojim učenicima uvijek da traže screenshot žiro računa tog nekog gurua, a ako ne može to, onda projekat koji je sigurno njegov i na kojem se vidi da je napravio ozbiljan posao. 

Dakle skepticizam do maksimuma. A onda kada nađete nekoga ko je nešto napravio i to znanje dijeli uz neki iznos, onda nije bitno koliko košta, jer to znanje vrijedi. Ako naletite na nekog samoprozvanog gurua, onda investicija od jednog eura je teški promašaj, jer ćete izgubiti vrijeme, koje vam nikakve pare ovog svijeta ne mogu vratiti.

Kako vidiš posao i industriju za 10 godina, kako će se to odraziti na tržište rada? Da li se može desiti da “naučeno” propadne tj. zastari?

Kao što rekoh, ovo je pogrešna industrija za uzeti diplomu i izležavati se na njoj. Za to postoje druge struke, bez da ponižavam ikoga, kod njih je bitnije da što si upućeniji u detalje, a u marketingu će uvijek biti bitnije shvatiti cijelu sliku, tržište na kojem djeluješ, psihologiju potrošača i onda tek tehniku, da bi napravio uspješnu priču. To vidimo i kod programera, iako se čini da je dosta statično, kada pogledate njihovu svakodnevnicu oni stalno uče nešto novo.

Koje bi loše strane posla izdvojio?

Teža strana digital marketinga se javi kada izabereš pogrešne klijente, pogotovo ako imaš svoju agenciju. Jedan loše odabran klijent, koji je uglavnom prihvaćen jer ulazi sa većim budžetom nego ostali, može da te košta mnogo živaca. 

Kod digitalnog marketinga se kaže uvijek – ko može da se bavi samo svojim projektima, primjerice vlastitim web shopom, to je mnogo bolje nego da radi za nekog drugog. Skalirati klijente je teško, jer nedostaju ljudski resursi, a većinom su to jako kreativni ljudi koji se žele samoostvariti i onda posao vide kao zatvor. 

Treba se na vrijeme ohrabriti i postati konsultant. Ako nisi rođen za to, onda cijeni svoje znanje i nemoj ga prodavati ispod cijene, ali to je nažalost džaba pričati na Balkanu, kod nas je prva biznis ideja – idem biti najjeftinji pa ću imati mnogo klijenata i onda sam bogat. Takvi uglavnom završe sa nervnim slomom.

Koje bi lične osobine trebalo da poseduje pojedinac, da bi se otisnuo na ovaj put?

Ogromna empatija, razumijevanje ljudske psihologije i interakcije, moć da se udubiš u ciljnu skupinu, a potom tehnički afinitet i analitička sposobnost, da možeš da to prevedeš u izvediv plan.

U početku, da li preporučuješ freelance vode ili rad u kompaniji? Konsultantski posao je tvoj izbor ili ga savetuješ svima kada dostignu određeni nivo?

To bi bili nezahvalni savjeti. Svako od nas je u drugoj poziciji, neko je odrastao siromašan pa je gladan svega i želi neki vid sigurnosti, neko je odrastao bogat pa traži nove izazove i puca na veliko. 

Neki od nas žive sami, neki još kod roditelja, a treći imaju svoju porodicu i odgovornost koja ide sa tim. Što se tiče poduzetništva, uvijek je isto pravilo – dok se pitaš da li bi trebalo, nemoj. 

Doći će dan kada ćeš osjetiti – sad je pravi trenutak i kada osjetiš tu energiju moraš djelovati. Ako se tada iz nekog razloga povučeš, kasnije ćeš vrlo vjerovatno pasti u depresiju.

Šta je plodnije mesto za rad – agencija ili inhouse marketing tim korporacije?

To također ovisi od osobe i kakvu viziju sebe ima. Ako imate velike ambicije, preskočite korporacije, jer su jako spore i trome, a traže uglavnom najviše iskustva. To bih savjetovao upravo onima koji su zreli, ali nemaju poduzetnički duh, jer svoje znanje tu mogu naplatiti najbolje, a neće im se zamjeriti ako isti dan ne saznaju za neki trend. 

Za početak bih uvijek savjetovao da se ide u agenciju, jer je to najteže raditi, ali imaš uvida u mnogo više projekata. Tu se iskristalizira u čemu se želiš specijalizirati. Rijetko ko može izdržati tempo u agencijama, radi se mnogo, mnogo je natječaja i pitch-eva, to je najbolje mlad proći, kada te niko ne čeka da rano dođeš kući i kada tebi lično još nije bitno da imaš jasnu viziju. 

Nakon agencije i odluke u kojem smjeru želiš ići, inhouse pozicije su odlična prilika, tu onda možeš da vidiš šta je projekt menadžment i upoznaš tu klijent stranu i razumiješ napokon zašto su određene stvari klijenti tako radili, a vi se oko toga nervirali.

Za kraj, gde sebe vidiš u bližoj i daljoj budućnosti?

Dugo je trebalo da shvatim šta bih mogao i volio raditi cijeli život, a to je – nesebično podučavanje drugih i pomaganje društveno odgovornih kompanija u smjeru da budu što korisniji zajednici u kojoj djeluju. 

Nemam ja vremena da gradim svoju korporaciju i tako pomognem ljudima, ali imam mogućnost da najveće firme svijeta podržim ukoliko rade društveno korisne stvari, da se proguraju i da ubacim svoju koju ideju koja će se onda reflektovati na milione ljudi. 

S druge strane moram platiti porez na znanje, a to vrlo rado radim, jer svima nama će biti sve lakše i lakše nakon što saradnici budu sve edukovaniji. Mislim da ova generacija koja je malo mlađa od mene može napraviti sjajne promjene, jer napokon nemaju tehničke prepreke i samo upijaju znanje. 

Tako da u bližoj budućnosti želim sve više znanja djeliti i još korisnije stvari osmisliti za društveno odgovorne korporacije, a o daljoj budućnosti nema koristi razmišljati, svakako nam se uvijek Neko miješa u planove.