Glumac – Moj (budući) posao – Nikola Glišić
Pogledajte kako izgleda posao glumca – čiji opis posla, u novom Moj (budući) posao snimku, pruža glumac Nikola Glišić, koji je između ostalog glumio u filmovima Pored mene, Šišanje i Fajront.
Transkripcija
Ćao svima, Ja sam Nikola Glišić – glumac. Potrudiću se da vam približim kako izgleda posao glumca, odnosno da objasnim kakav posao ima jedan glumac, šta podrazumeva i kako može izgledati baš tvoj budući posao.
Šta radi jedan glumac?
Pre svega treba da se razgraniči pozorišna i filmska gluma, po samoj glumi i po samoj pripremi, al’ ajde da se fokusiramo na filmsku glumu. Kako to otprilike funkcioniše?
Najčeššće to je rano ustajanje, jedan snimajući dan ne bi trebalo da traje više od 12 sati. Zato što ti nemaš ni energije ni koncentracije, naročito ako igraš neke zahtevne likove i uloge u filmu, da sve to izguraš.
Ono što je najinteresantnije u toj čitavoj priči je što ljudi ne znaju da ti u stvari najmanje snimaš. Najviše vremena se zansiva na pripremi određenog kadra. Tu ima mnogo sektora, od scenografije, kostima itd. U skladu sa tim, to sve treba da se postavi, pa treba da se postave kamere, pa iz koliko će to kadrova ići…
Onda zapravo kad dođeš na set, moraš da se naoružaš strpljenjem, dok sačekaš svoj red i tako dalje.
Kako izgleda radni dan glumca?
Radni dan na poslu glumca zavisi od filmskog angažmana. Ali opet, tu uvek pristupaš maksimalno profesionalno, koliko god da je velika uloga ili mala. U svakom slučaju, ako uzmemo u obzir da imaš neku veću ulogu, dužan si da budeš ceo dan na setu za snimanje filma.
Nužno je i jako bitno da dođeš pripremljen. Šta to znači?
![]()
Ako nemaš mogućnost da probaš tu određenu scenu, trebalo bi da znaš taj tekst (scenario filma), zbog čitave ekipe na samom snimanju, to sve košta i ti nemaš prostor da vežbaš na snimanju. Nego moramo da budemo pripremljeni.
Ali prvo moraš da budeš pripremljen strpljenjem, zato što će to sigurno trajati. Jer će možda u nekom trenutku da zalaje pas ili prođe avion. Ti ćeš to dobro glumački odraditi, ali će to morati opet da se odigra. U krajnjem slučaju će tehnika zakazati, ili ti kao glumac nisi dobro odradio…
Najbitnija je čitava hemija i priča između ljudi koji su na setu. Ako to ne funkcioniše, onda teško da može bilo šta da se izvuče iz projekta, bez obzira da li je filmski projekat visokobudžetni ili sa manje budžeta. Najbitinija je interakcija između ljudi i razumevanje.
U kratkim crtama, jedan filmski dan za snimanje filma izgleda ovako:
- dođeš na snimanje – najčešće te tu čeka neki ketering, popiješ kaficu, dođeš sebi pošto si tu došao u 6 ujutru, a već od 7 8 treba da snimaš;
- nakon te kafice odeš u šminkeraj, oni te tamo udese, ujedno obučeš svoj kostim i
- čekićaš.
E sad, u zavisnosti od plana snimanja, ti bukvalno čekaš svoj red, zavisi kakva je ta scena. Veoma često se može desiti da snimaš neke scene koje po scenariju dolaze tek kasnije u filmu, pa tek onda one koje bi trebalo da idu ranije. Snimanje filma ne mora da ima taj kontinuitet tj. radnja i razvoj lika ne mora uvek da ide istovremeno.
Ne znači da ono što ide na filmu jeste i snimano tim redom. Može se desiti da se te stvari zarotiraju zbog određenih stvari, a ima milion okolnosti, što snimanje filmova i čini tako zanimljivim. Jer ti kad vidiš projekat na filmskom platnu, šta sve stoji iza toga, to je naučna fantastika.
Imaš preproduckiju, pa onda ide snimanje koje je ogroman, ogroman posao, pa posle ide postprodukcija. Onda ti dođeš u bioskop odgledaš nekih sat i po vremena nečega, a zapravo tu stoji 60 dana mukotrpnog rada, raznoraznih sektora…
Kako glumac dobija ulogu? Ovako izgleda audicija za film
Postoji nekoliko načina. Najčešće je to da ti odeš na kasting – audicija za glumce. Da li su čuo za kasting za film ili te je određeni producent pozvao, zato što te vidi kao „tog nekog lika u filmu“, to već zavisi, i može odrediti kako ćeš saznati za audicije za filmove.
Ali da kažemo da je tako, ti si na primer reditelj, snimaš svoj film, imaš nekoliko opcija u glavi glumaca za taj film, ti mene pozoveš „E druže dođi na kasting za film, imam neki scenario, da li ti se dopada”…
Pošalješ mi na mejl separat. Šta je separat? To znači da ja ne dođem na kasting da glumim ceo film, nego mi daš par scena, na osnovu kojih ti možeš da vidiš da li ja kao glumac mogu dovoljno da pružim tvom liku.
![]()
Recimo, baš pre neki dan sam bio na kastingu za film, a ja baš volim kad su filmski kastinzi aktivni. U kom smilu? Kad reditelj od tebe traži raznorazne situacije i okolnosti. Sad ti i ja čitamo neki tekst, imamo dijalog i onda ti meni kažeš: e vidi super je ovo, ajde sad mi to uradi / primeni, al’ u stilu da ti se na primer ide u toalet. Ili to uradi, a ja se tebi puno sviđam. Ili ajde to uradi, a ti treba meni da namestiš da će tebe neko ubiti i ja te šaljem na tu adresu ali ti to ne smeš da znaš.
Ti kastinzi za film umeju da budu veoma interesantni, a nekad umeju da budu i suvoparni. Kad su ljudi prosto nezainteresovani. Ali valjda ako si ti pisao svoj scenario, stalo ti je do toga da imaš najbolju glumačku postavu…
Znači izvućićeš iz svakoga maksimum. U skladu sa tim, veoma često se desi da postoji nekoliko krugova kastinga za film, i onda se mi na kraju nađemo ili ne.
Kako postati glumac?
Glumom se bavim jako, jako dugo, od malih nogu, tipa od neke 9/10 godine, sve je to krenulo u osnovnoj školi. One dramske sekcije ‘vamo-tamo.
Posle sam bio član omladinskog pozorišta Dadov, tu sam igrao razne predstave, ali suštinski ono šta sam ja završavao u smislu školovanja, to nema veze sa životom. S obizorm na to da sam po zvanju diplomirani turizmolog tj. završio sam Geografski fakultet na smeru turizmologije, a po zanimanju glumac, muzičar, radio voditelj…
![]()
Obrazovanje apsolutno ne mora da vas ograničava, naročito ne kada pričamo o umetnosti, jer je to neka šira stvar. Teško da bi neko mogao da bude stomatolog ako nije završio Stomatološki fakultet, ali kad je gluma u pitanju – možete time da se bavite. Samo je pitanje da to želite, sve je ostvarivo pa i ta gluma, verujte u sebe i uspećete u tome što volite.
Da li se posao glumca radi samostalno ili u timu?
Posao glumca je u tom smislu karakterističan. Glupo je da pravimo neke unapred stereotipe, na neki način glumac na tom setu je najbitniji čovek. Iz kog razloga? Zato što na kraju ti glumca gledaš.
Ali, da bi taj glumac bio najbitniji, najbolji… upravo je čitava ekipa oko tebe zadužena da se to ostvari. Šminka mora sve vreme da bude tu, naročito kad snimaš krupne kadrove, to se itekako vidi. Kostim takođe, snimatelj, zvuk…
Ti kad vidiš taj projekat, mnogo je bitna homogenizacija, da svi međusobno jako dobro funkcionišu.
![]()
Desi se da sa nekim ne možeš, velika je filmska ekipa i broji mnogo ljudi. U zavisnosti od filma, scenarija, od čitave priče, ali to je najčešće po 30/40/50 ljudi. Teško je da možeš sa svima da funkcionišeš, ali ako svi imamo neki zajednički cilj onda je to dobro.
Ja, između ostalog, kada sam snimao do sada najveći film, gde sam imao najveću priliku da naučim, to je bio film Pored mene. Tu je onako pre svega filmska ekipa, samo glumačka, pošto se radnja filma održava u nekoj srednjoj školi, ima nas 30 – teško je koordinisati sve te ljude, onda možeš da zamisliš kako je ovim ljudima iz organizacije.
Pogledajte / pročitajte korisne informacije i opise poslova drugih zanimanja: