Visok pritisak u trudnoći, preeklampsija i eklampsija

Visok krvni pritisak (hipertenzija) je jedna od najčešćih zdravstvenih komplikacija kod trudnica. Iako razlozi za pojavu hipertenzije u trudnoći još uvek nisu dovoljno jasni, činjenica je da otprilike svaka deseta trudnica ima problem sa povišenim krvnim pritiskom. Pored krvarenja i infekcija, hipertenzija predstavlja jedno od tri stanja kojima lekari posvećuju najviše pažnje, s obzirom da visok krvni pritisak može ugroziti ne samo zdravlje i život majke, već i ploda, pa je utoliko roditeljska odgovornost još veća.

Doktorka meri pritisak pacijentu

U početku, povećanje krvnog pritiska je neznatno, obično sa vrednostima 140/90 mmHG, ali takve vrednosti su dovoljne da u pojedinim slučajevima izazovu stanje preeklampsije i eklampsije, dve zdravstvene komplikacije u trudnoći koje mogu da budu opasne po život.

Zbog svega gore navedenog, od ogromne je važnosti blagovremeno otkrivanje i brižljivo lečenje krvnog pritiska u trudnoći.

Preeklampsija i eklampsija

Povišen krvni pritisak javlja se obično nakon 20. gestacijske nedelje, a u 70% slučajeva nastaje kod žena kojima je to prva trudnoća. U nastavku teksta opisaćemo simptome koja mogu da budu indikatori preeklampsije i eklampsije, pa ako primetite neke od njih, obavezna opcija za vas je dobra poliklinika, gde će uraditi sve potrebne analize i utvrditi poreklo vaših tegoba.

Ukoliko se laboratorijskim analizama utvrdi prisustvo belančevina u mokraći (preeklampsija), stanje je još opasnije.  

Preeklampsija se može prepoznati po generalizovanim otocima na licu, rukama i nogama. Ako postane teška i potraje, preeklampsija može da dovede do eklampsije, odnosno konvulzije sa gubitkom svesti, slične epileptičnom napadu, pa čak i do prestanka disanja.

Prvi simptomi eklampsije su glavobolja, mrlje u vidnom polju, blesak ili svetlucanje pred očima. Mozak na nedostatak kiseonika i hrane može da reaguje gubitkom svesti i konvulzijama čitavog tela. U takvim situacijama moguća je i pojava endema pluća ili slabljenje funkcije bubrega.

Deficit krvi nastaje i u posteljici, pa ni plod ne dobija dovoljno kiseonika i hrane, i time je opasno ugrožen njegov pravilan razvoj. To dovodi do prevremenog porođaja i takva deca se najčešće rađaju sa manjom težinom, a kasnije je potrebno dugo i pažljivo pratiti njihovo zdravstveno stanje uz pedijatrijski nadzor, preglede dečijeg kardiologa i drugih specijalista dečije medicine. 

Na svu sreću, učestalost eklampsije se iz godine u godinu smanjuje. Ranije je svaka 600. žena imala probleme sa eklampsijom u trudnoći, a danas je, pre svega zahvaljujući blagovremenom dijagnostikovanju, taj broj četiri do pet puta manji – tek jedna od 2.500 trudnica dobije eklamptični napad.

Trudnica drži cvet

Uzroci hipertenzije, preeklampsije i eklampsije u trudnoći

Brojnim naučnim istraživanjima utvrđeno je da nasledni faktor ima važnu ulogu u pojavi hipertenzije i eklampsije u trudnoći, s obzirom da se krvni pritisak nasleđuje po ženskoj liniji. U faktore rizika za pojavu eklampsije takođe spadaju blizanačka trudnoća, hronična hipertenzija, trudnoća posle 35 godine, gojaznost. Eklampsija je čak tri puta češća kod starijih trudnica i kod trudnica sa prekomernom težinom.

Trudnička hipertenzija i bolesti koje je prate mogu biti i posledica oboljenja krvnih sudova. Kod tih trudnica pritisak se ne bi povećavao da nije nastalo oštećenje unutrašnjeg sloja (endotela) u malim krvnim sudovima, zbog čega krvni sudovi postaju preosetljivi i skupljaju se, usled čega se smanjuje protok krvi u organizmu. Tako suženje krvnih sudova dovodi do nedovoljne snabdevenosti vitalnih organa hranom i kiseonikom i povećane popustljivosti za tečnost koja se izliva u međućelijski prostor, te tako izaziva otoke.

Uzročnik visokog krvnog pritiska u trudnoći i eklampsije može da bude i poremećaj u procesu formiranja posteljice, zatim sistemska inflamatorna reakcija, kao i stanje imunološke netolerancije tela majke na plod koji sadrži očeve antigene.

Najzad, hipertenzija u trudnoći je često posledica stresa. Usled čega se pokreću razni biohemijski procesi koji dovode do skupljanja krvnih sudova. Zato se trudnicama savetuje konzumiranje svežeg voća i povrća koje je bogato vitaminima C i E.

Prepoznavanje, prevencija i lečenje preeklampsije

Na žalost, još uvek ne postoji niti jedan dovoljno pouzdan metod kojim bi se unapred mogla predvideti preeklampsija. Pojava otoka ne mora nužno da bude znak hipertenzije. Otoci na nogama mogu da budu posledica pritiska ploda na vene, a postoji određeni rizik od preeklampsije i kod trudnica koje nemaju povišen krvni pritisak.

Lekari su još 40-tih godina prošlog veka pokušali da preduprede trudničku hipertenziju smanjenjem unosa soli putem hrane. Mada se svakako preporučuje da trudnice izbegavaju suhomesnate proizvode, grickalice, slane sireve i drugu hranu koja sadrži previše soli, neslana ishrana ipak nije tada dala dovoljno dobre rezultate.

Zatim je prevencija preeklampsije pokušana kalcijumom, ali opet bezuspešno, da bi usledila terapija omega-3 masnim kiselinama i ribljim uljem – ponovo bez uspeha.

Poslednjih godina se u prevenciji visokog krvnog pritiska kod trudnica veliki značaj pridaje vitaminima C i E.

Sve dok je vrednost donjeg pritiska ispod 100 mmHg i nema prisustva drugih simptoma, reč je o blagoj preeklampsiji i može se nastaviti sa trudnoćom uz oprez. U slučaju blage preeklampsije, lečenje se sastoji u mirovanju, svakodnevnoj kontroli vrednosti krvnog pritiska, praćenju telesne težine i kontroli prisustva belančevina u urinu.

Drastičan skok krvnog pritiska leči se antihipertenzivnim medikamentima, dok se eklampsija leči magnezijum sulfatom i benzodiazepinom. Ukoliko lekovi ne reše problem, pristupa se prevremenom porođaju, što na žalost nekada znači i prekind trudnoće. Nakon porođaja, obavezan je lekarski nadzor još 4 dana, jer i tada postoji rizik od eklampsije. Majke koje su imale hiperteniziju u trudnoći obično rađaju decu manje telesne težine, ali sa zrelim plućima, što im, srećom, omogućava da prežive i da kasnije nastave sa normalnim rastom i razvojem.  

Podeli